Just So You Know...

Nova TV ima previše reklama.

i RTL.

LONG LIVE ČMARIS!

osjećam se govnasto i depresivno i totalno glupo nedefinirano i loše. i to zadnjih nekoliko dana. mrzim što imam napadaje plakanja i mrzim što nemam pojma zašto ih imam i što me lada sekulić (odala sam joj inicijale) u suradnji s anom vrcankom i bli (ŽIVILA BLITVA!) tjera na prokleto plakanje. mislim da ću se još par puta fantastično rasplakat al en ti vraga treba i to stat. osjećam se ko vražji vodoskok, onaj što se diže i spušta. je bilo je ljepo, bilo je i katastrofalno na momente, al nekak mi ta kombinacija baš paše.

They were sitting
They were talking under strawberry swing
Everybody was for fighting
Wouldn't wanna waste a thing

falit će mi vjerkas kad bi radile apsolutno ništa a smijale se bar 5 minuta bez prestanka. i kad bi farbale glupe naslove i birale glupe boje i onda se grčile da ne zaostajemo za ostalima na foliji. tj. ne to sam bila ja, ona je brzo pisala. i kad bi mi donjela žvake i kad bi njena mama pekla fine kolače. nikad nitko neće biti toliko veseo i energičan. neće podnositi svako sranje koje napravim i mene napornu općenito. nitko neće tako dobro plesati. nikoga neću tolko voliti. lasha čmaris, i love you.

Cold, cold water bring me round
Now my feet won't touch the ground
Cold, cold water what ya say?
When it's such…
It's such a perfect day
It's such a perfect day

falit će mi kad se šećemo gore blizu doma i njenog doma i pričamo sto godina i kad je zovem stalno i kad je stalno gnjavim a ona kaže da je ne gnjavim. i njene minijaturne noge i loknasta kosica. i klempave uši :) i nedostajat će mi 'teetaa' i njen nakonepilatorski tretman. i kad pjevamo killerse il coldplay il letigre il ladinu pjesmu po lašćinskoj punih usta. i kad se trudi izbacit svoj ristić koji je izašo napokon i sad je ljep. kad mi uvjek pomogne kad ja zaserem stvari i kad čitam njeno pismo iz sedmog razreda, falit će mi. ona je jedna osoba koju je ako ništa lako zavoliti i nikad ne prestati. anočka čmaris, look how they shine for you.

I remember
We were walking up to strawberry swing
I can't wait until the morning
Wouldn't wanna change a thing

falit će mi njene obrvice počupane a i one mesićeve. i njeni zvukovi i face. i kako svako malo ima problema s kompjuterom. i kako se previše brine i uvjek ulaže maksimalno. i kako stalno grli sve i dobra si je sa svima i kad cvili beni lavaa i volim je kad jede napokon. i kad ponavlja koreografiju i izgleda ko prometni policajac. i kad me traži da joj kažem što volim da to nebi nikada zaboravila. i kad se smije je obožavam s tim slatkim aparatićem i kad traži stvari za ipod i kad me oraspoloži i kad me trpi kad sam nadrkana. ŽIVILA BLITVA!

People moving all the time
Inside a perfectly straight line
Don't you wanna curve away?
When it's such…
It's such a perfect day
It's such a perfect day

ono čega se najviše bojim je da ladushku neću više vidit. i toga se neopisivo bojim i kad to pomislim dođe mi da se ubim. al to što kažem da idem po aspirin ne znači da ću se ubit ana :) al glupo mi je išta radit, glupo će mi bit plesat i radit naslove i crtat nekom drugom po pernici i ić u torte i to i jest doručak u krašu i skakat po klupama na zrinjevcu i dizat se na špice ako neće bit nje samnom, jer to ne funkcionira s nekim drugim. to su naše male gluposti.

Now the sky could be blue
I don't mind
Without you it's a waste of time

Could be blue
I don’t mind
Without you it’s a waste of time.

Could be blue,
could be grey
without you I’m just miles away

Could be blue
I don’t mind
Without you it’s a waste of time.

you look great when i'm fucked up.

ušla sam napokon u tramvaj i ponadala se mjestu jer mi je fakat trebalo.sjela sam na onu stolicu koja te tjera da skrećeš pogled iza sebe jer ako sjediš prirodno, nepristojno buljiš u ljude ispred. ja sam skrenula pogled u staklo i u odrazu opazila curu. bila je baš ono... ljepa cura . do nje je visila neka cura nekom tipu oko vrata i ljuljala se. na tren mi se učinilo da je od iza šlata još neko al onda sam shvatila da onaj njen tip ima ogromne ručetine. ljepa cura je gledala svoj odraz s onim puppy eye izrazom. potom se zabuljila u neku točku i počela zatvarati oči. ja ju gledam i nemrem vjerovat. onako, skroz normalna cura se objesila za ono sranje u tramvaju i zaspala. ja gledam u nju a ona polako otvori oči i duboko udahne. izgledala je ko da ju jede neznam kakva bolest. tip i cura su izlazili iz tramvaja i nju pokupili skupa sa sobom. ljepa cura je pala i zažmirila, al nije niš vrištala. sam je tak pala. ja sam joj pružila ruku i pitala dal je ok, na što je ljepa cura samo kimnula ne prihvativši ruku već se sama dignuvši. opet se objesila na one dvije hvataljke (sad je imala jednu više jer su cura i tip otišli), stavila slušalice i jednostavno...izgledala normalno, čak mi je jednom i bacila osmjeh. al kad je tramvaj stao na stanici nakon tipične (tj. one na kojoj sam misla da će izać) ona se trznula i mrtvačkim hodom izašla. stanica nakon tipične je također i moja stanica al sam se na trenutak predomišljala dal da izađem jednu kasnije pa hodam po strmijoj ulici il da izađem tu i dalje se okupiram ljepom curom. jebiga, prekasno je da se smucam po visokim ulicama. cura je hodala onak drtio u vjetar pa joj se kosa koja je duplo duža od moje raširila prek cjele ulice. stala je u profil i tek sam onda skužila da joj odjeća stoji ko na vješalici. a nije da je bila neka široka odjeća. dapače, ja bi vjerovatno izgledala ko šunka u tome. stala je na semafor i gledala u prazno, a dva lika preko puta su gledala u nju. prešle smo cestu a ona je tiho rekla bok. ja se okrenem prema njoj u čudu, već spremna da s čudnim pogledom odvratim kad sam skužila da su se dva lika okrenula u njenom smjeru i rekli tiho ej. i dalje su išli mojim putem pa sam se ja samo stisla iza njih i špijunirala. oni su bili nešto brži od nje, al je jedan od njih ostao iza s njom.ona je samo hodala naprijed ne obazirući se ni na jednog od njih. tip od naprijed se ponekad okretao da provjeri dal je iza sve u redu, a lik to je uglavnom gledao u pod a ponekad skrenuo pogled na nju. odjednom je lik do nje pita nešto, nisam čula šta al oboje su stali. izgledalo je skroz čudno, stajali su i on joj je držo ruku i gledao u nju a ona buljila u nju ko da je vidla isusa. naglo je skrenula pogled, on se nešto zahihotao i pustio ju. ona je produžila naprijed a on ubrzao korak i prestigao je i otišo do frenda. svi su šutili skupa samnom koja sam se pridružila oh so veseloj družini na putu prema doma. oni nisu morali ić uz ulicu patnje uz koju sam se ja spremala uspet kad su prvi lik (onaj koji je uvjek bio naprijed) i ljepa cura ušli u kuću a drugi tip se spremao otići. nisam čula što joj je doviknuo al ona je samo odvratila neznam i nasmijala se prvi put nakon smješka zahvale u tramvaju. njih dvoje su otišli u bjelu kuću a on je produžio mojim smjerom. trudila sam se ne okretati se i buljiti u njega, al on je bio poprilično tih i dobar pa nije bilo potrebno. sve do trenutka kad je ljepa cura dotrčala do njega i dala mu onak skroz slatku pusu u obraz. on je stajao zbunjeno a ona se nasmijala i potrčala natrag doma. bilo je zapravo skroz filmski :)

ps-iamo dva projekta no2. prvi je istraživački a drugi plesno medijski :)
puse*

Drunk Drunk Drunkidy Drunk

evo ovakoc, pošto sam napisala neuspio post s dijalogom sad ću malo preč na to kako smo bolesnu sliku složili danas u školi. naime, mi smo jako inteligentna djeca, ne pijemo, ne pušimo, ne mislimo ništa dobro o tome, najveći porok su nam bureki, slanci i čokoladna mlijeka, uglavnom dobri smo do srži i alkohol nam je stran. dobro, ne svima potpuno stran al uglavnom. dakle, bio je taj put u beč ovu subotu. zapela ja s dečkima jer se curama neda, makar su dan prije puta stenjale i cendrale da im je žao. sjedila sam skučena uz staklo kraj relje i iza mihe. ostatak zaredani dečki pošto smo bili na kraju busa. njima je svima jako fora što se nedam iziritirat seksualnim pitanjima, a meni je bilo drago što su napokon prestali pričat interne fore o harisonu i tomeku i tuč tomeka i derat se nene krivo krivo. kad smo stali u rosenbergu ja sam se okrunila za kraljicu, a pero nam je kupio kondome. bila je kiša pa se ja ko prava kraljica nisam udostojila još i trčat po dijafragme u wc gdje su tračale moja raska i debela profa iz zem profu iz tjelesnog koja liči ni žirafu. dečki su kondom razvlačili, navlačili, oblikovali i tako dalje. bile su nam skroz masne ruke od tog smeća. jedini koji baš puši i pije a da je kolko tolko oke je pero, pa smo njemu prepustili da nam nađe black devile kad mi žderemo u burger kingu. blitvara su nažderali i dali mu okladu da mora još i ručak pojest a meni je to bilo grozno jer se ublitvio sav i izgledo je ko da će bljuvat svaki tren. pero je zaboravio na moju, al ne i na ostalih 9999 kutija cigareta. pa sam potjerala ševu po to. uglavnom, falilo mi je tih sranja za druge al glavno da ja imam mada neću pušit. i kupili smo naravno liker. i dečki jagera al to su oni naprijed oni koje smo gađali stvarima kad nam nisu trebale. čofomir je gucnuo jagera i kakti se napio i to je bilo zabavno al naša pustolovina s alkoholom tek je počinjala da i nismo bili svjesni.

slijedeći dan ja sam stara protuha ignorirala činjenicu da iam trening i ošla na školsko. prodilat ladi njen liker. i malo ležat na asfaltu nek mi hafner stane na ruku i zdrobi prste DA DA SAM DAJ. ahm. nadalje. liker je došao u dorine ruke gdje je završio ikakav pojam sigurnosti koji možemo nadovezat za liker. makar malim gutljajima, dora poteže li ga poteže i svako malo traži još. našalih se s tim uopće ne shvaćajući u kakvo stanje smo doveli doru. da, dora je postala alkić čim je primirišala likeru, a nisu ni matea ni ana bolje prošle. i eto otišla ja bezbrižno kod lane (BOK LANAA, POZDRAVI SI BRATAAA I BRATIĆAAA) ne sluteći nevolju. u ponedjeljak smo se nešto zekali oko pijenja i kade i dore u kadi pijane al nitko nije situaciju shvatio ozbiljno. al ja jesam. danas. ana i ja na engleskom izvadile taj liker na stol i počele pričat joj kak fino miriši, ma nije vrag da ima 15% alkohola s tim mirisom ma joj, ma kak je sladak, a zapravo smo obje čekale kad ćemo popustit i počet pit stvar. al nedam se, ponavljam stalno jooj zamisli da popijemo a tek je 11 ujutro. al ne. bilo je jače od nas. u 11 i 20 ujutro usred sata engleskog jezika nas dvije smo imale bočicu likera na stolu i pile. PILE. nas dvije koje nebi pivu ni na koncertu popile. uspjela na kraju tog sata ja i sačuvat tog likera. spustismo se na školsko i meni se žvače žvaka pa me poslali neki ljudi u šoping da im kupim piceke i kvikije pa si mogu uzet žvake usput. kad sam se vratila...likera nije bilo. izgutale ga! u jedan popodne! i onda još dora kad sam ju prozvala ne želi priznat! NISAM PILA, viče. DORA NE LAŽI SVE SI ISPILA. skoro su se poklale (malo lažem, jes jes).

al smo isplanirale parti u kadi kad ćemo si đuskat. al đuskat u smislu juiceee.(ili ne)

LET'S BOOGIE!

danas sam sažvakala 15 žvaki, ako ne i više.
uništit ću si caklinu. e boli me glava boli me glava.
al u biti me ne boli, jednostavno sam tako umorna, makar nisam doslovno umorna nego osjećam pritisak obaveza, da me mora neš bolit pa nek to bude glava.
i onda stalno oću bit doma i moja mama misli da sam ljena pun kurac i zapravo i jesam ljena al ne baš tolko kolko ona misli, više sam ja osjetljiva na pritisak da da, al može bit da je to jer sam ljena. i ne jedem puno baš pa mi se vrti i umorna sam i jesam vam pričala o tome kako sam se igrala balerine i raskrvarila prste dadada. to vam je sve tak super a pogotovo kad neznate opće šta radite sa sobom i ljudima oko sebe i kasnite sa svim i svačim i to vam je prebezveze i mislite da će i drugima bit al njih zaboli klitač jer ipak to je moj posao moram ga odradit i onda dok igramo lovice onda meni ana kaže HA i uvjek me ulovi i to me tako iritira da me zaboli glava koja me zapravo ne boli. i znate ja nemoram uvjek bit sa strane i bit jooj depresivnaa, ja i skačem i vičem al onda sam jooj napornaa al štaš.

i volim nosit različite čarape i volim kad se ljudi s tim pomire al nevolim doć doma i vidit da je ona bjela a to je inače ljeva sva krvava a crvena nije i jooj to mi pravi probleme al dosta o meni, kako ste vi?
jeeea jeeea.

los bolsos espańoles son la mierda aka SPANISH BAGS ARE SHIT

prebirala sam po torbama satima. shvaćala sam ja da su sve te torbe identične ali sam razočarana i dalje imala nade da ću nać torbu sa plastičnom naramenicom za koju znam da mi neće ispadati. tisuće milijuna vespi i marilynki ala warhol je buljilo u mene kao i dvije cheap living španjolke kojima je bio pun kurac turista koji bleje u plastične torbe. kad sam pogledala van, vani je bio stampedo poludjelih šopingholičarki koje su se malešnom ulicom probijale do glavne velike ulice sa svim zarama (women, men, child, home, jadajadajada), dieselom, d&g, ysl, pradom top shop megastoreom i h&m women. rađe sam ostala unutra i živcirala španjolke nego izašla među lude njemice i engleskinje koje ce se pobit za komad španjolske zare. u španjolskoj. i tako sam ih preispitivala na svojem katastrofalnom španjolskom o glupim ručkama i naramenicama, a jedino što su mi one odgovarale je bilo tupo "no sé, ˇpero tenemos los regulares!". na sto bi meni svaki put doslo da ju odvalim i zaderem se ZNAM KUJO DA IMAS OBICNE, AL JA OCU JEBENO PLASTIČNE, TU SAM VEĆ SAT VREMENA MOGLA SI POGLEDAT. al to njeno entuzijastično o običnima bi mi navuklo lažan smješak na usta i onako bi počela skakutati s noge na nogu i objašnjavati joj kakvu torbu ja želim. "no sé..." kaže ona na torbu mojih snova, a ja ju ljuto pogledam i bez gledanja koju torbu uzimam, zgrabim prvu torbu koja mi je dosla pod ruku i velim zeni: "entonces tomaré éste" sto zena nije razumjela jer je zena katalonka i po i boli ju kita sto ja govorim spanjolski ko da sam downovac pa joj se ljepo nadrkano zaderem " I WANT THIS, I SHALL TAKE IT NOW"...našto se žena malo použurbala i naplatila mi jebenu torbu.

ujutro sam oprala kosu pa sam u petnajst do osam nervozno polugola cupkala po sobi. 'e nemreš nosit taj ruksak sa sobom krepat ćeš' kažem sebi i počnem kopat po ispod krevetne mini prostorije gdje bacim stvari kad nezelim da ih ljudi gledaju. tipa moja španjolska vespa torba koja je pukla kad sam ju vukla po užarenom asfaltu i kojoj NORMALNA NARAMENICA PADA. NE STOJI, PADA I KLIŽE MI NIZ LEĐA. al jebiga ljepa mi je i dalje torba i nasla sam u istoj toj subprostoriji ispod kreveta i tri ziherice pa ćemo mi to sredit. došli smo u osam i dvadeset sedam, nakon što sam ja nepristojno potpuno zanemarivala doricu, čiji nas je tata uostalom i vozio, i pričala s mateom o događajima od zadnja tri dana jer se nismo ni čule ni vidjele a to je kao oh grozno. s mateom inače ne pričam puno. valjda sam bila samo nervozna. shvatila sam da je subkultura jača u vrbanima nego kod nas u suburbsima što nebi trebalo bit. mislim, oni su odvojeni od urbanističke kulture, meni je to na petnajst minuta. mislim da trebam prestat sudit po mjestu stanovanja.

ljudi je bilo puno, previše puno i uplašila sam se kad smo se svi zgurali u dvoranu. znači ja sam bila bolja od 281 u ovoj prostoriji. vaaaaaau. al opet moram bit svjesna da je to bilo jednostavno dumb luck i da mi se nemre desit da dobro napišem. popeli smo se neobično širokim stepenicama na kat gdje je svaki zid bio jedan veliki prozor s izuzetkom jednog hodnika kojeg od takvih prozorčina nismo ni skužile. našle smo kabinet 31 i sjele u neobično sterilnu učionicu. bili smo razdjeljeni kartonima koji su, makar sterilni i pravilni u svakom pogledu, stvarali nekim probleme pa smo ih morali okretat. ja sam čekala i buljila u svoju torbu. ah koji put je prosla, od kineskih ručica do barcelonskog butika. od živo-mi-se-jebe katalonke do mene wannabe intelektualke i naifke koja je optimistična došla na natjecanje. torba ima bolju životnu priču nego pola nas u kraju krajeva. teta nam je rekla da predamo mobitele pa je moj mali opet privukao nekoliko pogleda i wauu uzdaha. nije da mi u neku ruku ne pase, al moj mali je iskreno cesto sranje i mislim da bi bila zadovoljnija da imam nesto jednako funkcionalno ali sensibilnije. nakon what-to-do govora smo dobili glupe testove i pokusali razaznat sto nam teta diktira na engleskom. mislim da je zena imala tremu il nes jer je mucala i pricala ko idiot. ne kužim kako žena koja priča ko da je prepotentna s tri kurca može bit profesorica engleskog. oooxfffwwttt stweettt. wtf ženo? bila bi bolje plaćena i manje bi se brukala ko striptizeta a i sise bogami imaš (imam potrebu za buntom nad svom tom sterilosću). test je bio sranje nad sranjima, zadatak im je bio da nas zbune i pošalju u kurac s porukom we might talk funny, but you're just not fucking good enough. poližite mi mačku jaja. mada ih nema više.




al važno je da je torba i nakon sto sam maknula zihericu i dalje funkcionalna a teta spanjolka je zakon. i vjerovatno sad puši jeftine cigarete na cigaršpicu i sprema se opet za sezonu (iako vjerujem da tamo sezona nikad ne prestaje) glupih njemica i poneke hrvatice koja sumnja u sposobnost regeneracije normalnih naramenica. i iako mi je fora reč: sigurno nezna di joj je torba bila danas, mislim da ju iskreno boli klitač i za mene i za jebenu torbu koju sam joj platila 17 faking eura a ogulila se u roku od tjedan dana. no jebiga, stoji na ramenu, a to je važnije od svakog jebenog natjecanja.

Follow your mother's advice.

daklem daklem. khm khm khm. imam verziju iz svog kuta i općenito. al zanemarimo. probat ću što objektivnije, al što bude bude.
...
[ipak cu počet krajnje subjektivno]
moram priznat da me uznemirava koliko se mladih većinom djevojaka bakča teme ljubav, oh-ljubav, oh-da-pročitala-sam-sumrak-i-sad-oh-znam-sve. jada jada jada, to je bila bezuvjetna ljubav oh edward je savršen, oh edward je bog, uzmi me eddie...i da već se crvenim jer većina ljudi što me okružuje ima izljeve ljubavi prema ediju. imala sam i ja, tjedan dana, prije godinu i nešto. sad se nemogu niti prisiliti da pročitam treći dio za koji sam živila tih tjedan dana. ko prvo, edwardu očito nisu sve na broju, i neznam kolko bi bila oduševljena kad bi me netko takav 'uzeo'. ko drugo, postao je takav jebeni klišej da mi se gadi više od malih japanki s bujnim stidnim dlakama. ko treće, moram li istaknuti da mi ovdje pričamo o liku iz knjige koji se već tri nastavka nemože odlučit dal će mrknut malu il ne. priznajmo si, to je jedini razlog zašto i dalje čitamo. ono, al hoće li bella postati vampir je direktno povezana izlika. svi smo mi napaljene klinke. ili pokušavamo biti jer su nam to nametnule godinu starije napaljene klinke. doduše, proud to say da me edward ne zanima nit malu mrvicu.

ajd možda malo ono udovolji mi. (horny kid talking)

nadalje. oduvijek sam znala da to dolazi u ovim godinama, al nisam mislila da će mi biti ovoliko iritantno. ono usputno barenje, psp, klošarenje i igranje nekog prokletog rokenrola il koj god bog si pokušavate dokazat. oke, bez uvrede, al tako mi ide na živce vidit klinku (ma sve su iste ionako) u starkama, crna majica, uniforma u detalj, forsanje na hladno pivo u kompletu; cigareta, ray ban...da ne nabrajam. moglo bi se nazvat kulturoloskim fenomenom zapravo koliko cura nasjeda na taj imidž i koliko ga predano slijedi. naravno sve su hard core feministkinje, skaču na nepotrebno a ne razumiju niti samu srž koja ima dobar udio u tome što rade. općenito mislim da u ovom postu ne pričam o ljubavi. i općenito mislim da previše govorim općenito al probajte zanemarit.




s druge strane postoje male asocijalne curice kojima je jedina asocijacija na pravu ljubav njihov najdraži banner koji kaže: i will always love you. većina ih ima veze s tipovima preko msna koji su ili 16-godišnji emeri koji su zabrijali da ih samo komp voli (another troublesome subject) ili njihove vršnjakinje koje ih prcaju ali isto dobivaju dozu užitka (ne nužno seksualnog, you pervs) ili stari/e ljudi/žene (eeem...vjerujem da netrebam komentirat). neznam dal je daljnje opravdavanje ove skupine nužno. jednostavno je tužno...

i treća glavna skupina je pomalo mješavina oboje ovih tema. iako su pripadnice (Ili pripadnici al mislim da se ovo se općenito odnosi na ženski spol) uglavnom embriji budućih intelektualki, jedna od glavnih karakteristika bi bila ona težnja za vječnom mladošću kako bi se reklo. naravno, želiš se pokazat rajskom i divnom iako nisi sasvim sigurna što želiš. što se zove nespremnost. nažalost većina pripadnica treće skupine ode u prvu i zato je ova najskromnija. sebe bih ubrojila u nešto slično trećoj skupini.

jer sve ostalo su varijacije na temu.


a poruka je dakako kao i uvjek - follow your mother's advice =) [ili nee]
*mušku stranu pubertetske velike ljubavi neću dirat jer neću bit kuja pa napravit priču, jer iskreno, muškarce nikad neću moći svrstati u skupine ma koliko vječno nepraktično to bilo.

ovo više naginje na antropološko istraživanje, lol.

Rainbows in the Dark

znam znam, imala sam temu, al kao što znamo, ja ne radim zadaće, odgađam ih, pa ću tako i sa ovim. obećala sam osobni post s nekom tezom i stajalištem, napisat ću ga. no danas me nešto tjera da ovo sad napišem.

bilo mi je vruće, puno prevruće, a oči su mi se polako zatvarale, no svenovo 'ja bi cokaa' stenjanje me držalo kolko tolko budnom. bio je predzadnji sat, a zadatak od 10 strana koji nas je trebao zaokupiti taj blok sat sam riješila u prvih pet minuta, jer mislim da je pomalo bezobrazno da nas drže za tolike debile. articles and tags? no da, oke, nažalost pola mojeg razreda stvarno je uložila trud, i u zadatke i u pamćenje pravila za to sve. bavila sam se kontempliranjem o tome zašto su tako jebeno glupi i kako jebeno ne shvaćaju da im pamćenje 6 stranica o jebenim artiklima neće pomoći kad će se nać u situaciji kad trebaju reč neku frazu na koju se to ne odnosi i da jebeno nemožeš kopat po mozgu tražeći to jedno pravilo da bi mogo reć you have a cat, don't you? yes i have, and it's smarter than you.pretjerano se zamoravajući temom, kao što već rekoh, oči su mi se lagano sklapale, unatoč veoma neudobnoj podlozi školske klupe. sven me šutnuo nogom u koljeno, moje sjebano lijevo koljeno koje neće nikad zarast, zauvijek će svjedočiti da sam nesposobna sa 14 godina trčati po ravnoj površini. nezainteresirano sam podigla glavu i ljuto pogledala svena koji je odvratio još jednim 'može cokaaa'. odvratila sam pogled i slučajno ga usmjerila u četvrtu klupu reda do mene. marina je sjedila sama, kao i uvjek pozorno gledajući ravno ispred sebe, povremeno šapčući nešto u bradu. ona je bila čudna, nikad s njom nisam vodila zdrav i normalan razgovor u kojem nisam jedva čekala da završi. ona je bila i više nego draga, ali je bila čudna i čudno je pričala, a kad smo bili mlađi bilo je fuj uopće pogledati u nju jer je do petog razreda trčala na sve četri. no kako bilo, dobro se držala, nije ju bilo briga što ljudi njenu odjeću automatski povezuju sa placom, nije ju diralo što bi joj ševa mahao olovkom pred nosom da bi izrugao njenu skolnost harry potteru, jednom je čak i curi opalila šamar kad ju je ova krenula zajebavat nasred ženske svlačionice. svaki put kad bi razmišljala o njoj duže od 5 minuta poželjela bi da je nisam kao i ostali uvijek ignorirala, al jebiga odustala bi nakon slijedećih 5 minuta razgovora s njom. gledala sam u nju i razmišljala, a njoj to očito nije smetalo jer je toliko pozorno piljila u tu radnu ispred sebe, ali ono što mi je navuklo osmjeh je činjenica da je sve izgovarala a potom zapisivala. što znači da nije desetisuća puta naštrebala pravilo nego poslušala pa zapisala.

odjednom, prof je antipatičnim glasom viknula FAJFER na što je moja meta uplašeno podigla svoj savršeno koncentrirani pogled. plašljivo je ustala, zadržavajući vrhove prstiju na stolu. oči su joj se caklile, a ruke i koljena tresla dok je pokušavala navuči neki kiseli osmjeh pomičući kosu s lica u namjeri da smiri ruke. što joj nije uspjelo. profesorica je počela s uobičajenim pitanjima, a marina je odgovarala u valovima glasnoće. svako malo bi ponavljala osmjeh, ali svaki put je bilo sve gore. ruke su joj se sve više tresle, ali njene oči su me zadivile. i dalje potpuno koncentrirane, ali potpuno zacakljene, čak i ispod naočala su odavale strah. nije mi jasno čemu, pomislila sam. trenutak kasnije prof je pitala zloglasno pitanje na koje su sve cure vrištale ma šta nju briga koji je meni najdraži film, neda mi se tu sve prepričavat, marina je kao i ostatak naravno odgovorila i don't know. well, tell me about the last one you saw.
-ehm, ok. so it's about this room. everybody in the movie call it the 'evil fucking room'. svi su uprli oči drito u marinu koja se počela smijuljiti. -da, 'evil fucking room', ali tako se zove u filmu- pokušala je spasiti situaciju, ali ni navodnici nisu pomogli, a pola razreda se počelo divljački smijati dok ju je profesorica gledala kao da je pala s marsa. marina se s negodovanjem ogledavala po razredu, a potom nastavila priču o hotelskoj sobi koja ždere ljude, ili što li već. nisam se mogla skoncentrirati na priču o manijakalnoj sobi jer su mi njene ruke previše odvlačile pozornost. končić koji je visio s njene majice drhtao je skupa s laktovima koji su se toliko tresli da je i radna počela lagano kliziti po klupi. bila sam na rubu da skočim i zagrlim ju i protrljam te dlanove, mada su vjerovatno bili i znojni od stresa.
-so in the end, it was just a room?-
-yes, just...a room.-

marina je spustila pogled, a učinilo mi se da prof bezobrazno daje marini do znanja da joj je film sranje.

e ovo je po meni bio post. iako ne očekujem da ga pročitate od početka do kraja.

sto devedeset i šest dana, jedanaest sati

Don’t look back into the sun
Now you know that the time has come
And they said it would never come for you

neznam dal mi se smije il plače. i neznam koji kreten sam morala bit da mi se to dogodilo, al jebiga. naravno da ću se sad ubijat u mozak s time, već jesam, vjerovali il ne, napisala sam dva posta koja sam obrisala brzinom kojom sam ih i napisala. ubijam se u učenju (tj. u pokušaju učenja jer sam danas u onom raspoloženju kad se jedva mogu natjerat da pročitam ime soka s tetrapaka), ubijam se u bachu koji će mi otkinut prste, a sad bi trebala ić na trening i naravno da neznam seljačkog justina plesat jer to je jednostavno još jedno sranje kojim se ne namjeravam zamarat u životu. jučer me dance hall + parti koštao ljepe mi guzice i svih okolnih mišića, a opsesivno rastezanje prije spomenutog dance halla prepona. al dobro, bar ne hodam ko josip kad on i ševa idu prepisivat radnu u wc.




zdrava sam, malo debela, malo mi je opet zlo ponekad, al sve u svemu bolje. lada je tu da me rastegne i nabilda, imam zadatak napravit mušku špagu do ljeta. for the record prije dva tjedna nisam mogla dotaknut prste. sad radim kvazi šmazi ženske špage. neznam zašto sam uvijek bila ona mala jadna šta nemože apsolutno ništa, jedva trči, moraš pazit kad hoda po stepenicama. i smetalo mi je to, al nekako, do sad, ko da sam se bila pomirila sa svojom sudbinom hendikepirane i fizički zaostale. sjećam se ja, kad sam najbrže plivala (dobro, to i dalje mogu, čisto jer imam polovičnu plivaću kožicu) i kad sam radila pas de chat bez po muke dok su se ostale klinke grčile. al ne, kud sam ja morala bit najljenija i razgibavat jedino prste. a i što se toga tiče sam bila ljena pa mi ni svjedodžbe nisu baš neke. no važno je da ovogodišnja bude ljepa jer je to ona, šesti razred, the big one, koja se predaje na prijemnom.

But when they played that song at the Death Disco
It started fast but it ends so slow
And all the time it just reminded me of you

shvatih kako se moje pisanje svodi čisto na kontrolu i pospremanje važnih stvari u mojem mozgu te nikad nemam čistu temu za pisanje. i na neću od sebe tražit preveliku kreativnost pa ću napisat oh-zo-divan post o toj vašoj oh-zo-divnoj ljubafi i načinu na koji ju konzumirate (oo da, znate vi debele kojima se obraćam, oo da)...a što se onog gore tiče i onog što je prije bilo a sad više nije...gone with the wind nadam se. neodlučna.


ja sam debil.

AntiqueHighHeelRedDollShoes

neki dan sam se nakon još jedne, uobičajene za ovo doba godine, manične depresije probudila potpuno optimistična i sretna i sve je bilo rozo. i na shuffleu su svirale sve one oh-so-happy pjesmice tipa take me anywhere, wake me up before you go i hotel song, čak sam se uhvatila kako sinkroniziram on the verge sa četkicom makar sam ličila na bijesnog psa sa svim onim kaladontom.

Daintier, smarter, better dressed!
Daintier, smarter, better dressed!
Daintier, smarter, better dressed!
Antique High Heel Red Doll Shoes!

bilo je sunčano, ptičice su cvrkutale, uspjela sam se nažderat bez da sam povraćala, osjećala sam se zdravo i sretno i sretno i zdravo. i obukla sam suknju nakon dugo vremena. i raspustila sam kosu i osjećala sam se preporođeno. imala sam fiks ideje kako ću ovaj vikend napokon moć proslavit svoju seksualnu legalnost ko isus bog.





isprintala sam recepte za cupcakese, banannas bread i spremala se nazvati tetu katju da mi kaze recept za ono predivno predivno sto ona zove zjdravji mafjini i na sto ponosno pocne pokazivati svoje pšenične posje 'zjdravo, zjdravo, ne potrebaju nijt majslaca nijt brašna!' (baš taj dio me fascinira), kad li me odjednom kao grom udrila pomisao na sat klavira kojem zadnji put nisam prisustvovala, natjecanje iz kemije, povijesti i biologije, te činjenica da nisam pročitala lektiru i da trebam kupit tri nove bilježnice. potom je majka rekla ajme vera molim te ne ovaj vikend.

Oral teeth, loggy sockes, rubber pants, I cry I dance
Daintier, smarter, better dressed!
Antique High Heel Red Doll Shoes!

a nemogu ni sljedeći jer mi lada pleše. hm, calculating, calculating...daklem ovaj vikend je 26, 27, slijedeći 2, 3, a onaj nakon 9, 10, jel? e pa taj bi trebalo. al poznavajući moju sreću, naša kuća se ruši baš taj vikend ili hana slavi, a sljedeći pak ja nemogu.
ROĐENDAN MI JE BIO 31. FAKING 12. a izgleda kao da ću ga slavit bliže ovom slijedećem. jel puno tražim kad tražim dva dana i par djevojaka, eventualno mužjaka, kolače i buđenje uz iste?

Mohair wig in afro style,
Very scary little smile.
Fully flexible you see,
Is there one as sweet as me?

no, da, u duhu one optimistične vere koja se takva sunčana probudila one srijede, trudit ću se da ne nabijem one velike sunčane naočale, preveliki vladin pulover, svežem kosu i buljim u zid u nadi da ću nešto smislit što se tiče svega toga. da ne dodajem činjenicu kako mi se psihičko stanje u petak raspalo i da sam bila na rubu toga da se prejedem i onda osjećam još gore. valjda ste čuli i za moje prehrambene probleme, jer navodno da sam u školi glavna meta tračeva.

Rosy cheek and ruby lip,
better than banana split.
Funny little klutzy bit,
took my brother can't be fit.

pa da to demantiram. oke, što čuh od neimenovanogmuškogizvora, dječaci se previše okupiraju mojim ljubavnim životom, pa se nadam da ću nekome pomoć ako kažem da je MRTAF. s jedne strane se nadam da će takav još neko vrijeme ostati. a s druge naravno, kao što i priliči djevojčici mojih godina, imam ideje o zrinjevcu i jarunu u proljeće. no da, uznemirilo me kad se dečkić javio s izjavom pa mi svi već znamo dugo ko se tebi sviđa, jojpa svi tvoji prijatelji to znaju, svi ti to pričaju iza leđa, no pa šta si ti retardirana blablabla. e pa ne neznate ko mi se sviđa (ako se to može tako nazvati) niti znate ko mi se sviđao. vi ste samo pokvareni tračeri bez života.

Pick me up for heavens sake.
Aren't I your baby cakes?
Don't fall for all the little fakes.
Aren't I your baby cakes?


drugo. NEMAM ANOREKSIJU.
treće. NEMAM BULIMIJU.
moja stvar je što malo jedem i moja stvar je što imam komplekse. kao i svako žensko biće što se toga tiče. ne, nisam namjerno povraćala ovaj tjedan, bilo mi je loše. hvala na brizi, ali pitanje usred ženske garderobe VERA ŠTO SI DANAS JELA? popraćeno jednim MOLIM TE JEDI, POČNI JEST mi nimalo ne paše, dapače, uznemirava me jer jedem kolko smatram da je potrebno, ponekad i previše, a tuđe zadiranje u moj problem (koji nije bio problem do prije dva tjedna) bez da sam to tražila bi se moglo nazvat nepristojnim. o tome razgovaram s kim hoću, gdje hoću. ne na samom izvorištu svih zlobnih ženskih tračeva glasnoćom helikoptera. lucija, ovo se ne odnosi na tebe.


Daintier, smarter, better dressed!
Antique High Heel Red Doll Shoes!

oh, i mislim da je krajnje vrijeme da se isplešem i napijem kole ili nečeg jako divljeg gaziranog, pošto alkohol za mene znači smrt (falabogu izuzetak liker my precious). a to ćemo definitivno nakon natjecanja i vražjih testova i kvazinacionalnih. ako ne odma,
onda 9., zna se :) a potom mogu u miru bit žena. žena od srijede, suknji, kolača i rozog.

odo tražit film za polaroid. wish me luck.

tangereen, over and out.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.